Proizvodnja kanapa postoji već dosta dugo ali se tehnologija proizvodnje kanapa vremenom menja. Uže je dugačak i jak
kanap upreden od međusobno povezanih niti. Koristi se za uvezivanje, pridržavanje, prenošenje; namene mogu biti veoma
različite. Pravi se od prirodnih ili što je danas češći slučaj sintetičkih materijala (vlakana). Prirodna vlakna takođe se koriste
za proizvodnju kanapa. Nekada su se užad pravila isključivo od prirodnih sirovina, kao što su sisal (listovi), konoplja, manila
(stablo) ili ljuske kokosovih oraha. Najpre se vlakna sakupe, a potom češljaju i ispravljaju u posebnoj mašini iz koje izlaze u
vidu dugih traka. Više takvih traka se upredaju i po nekoliko puta kako bi se dobio kanap željene debljine. Sintetička vlakna
su danas u većini slučajeva zamenila prirodna i koriste se najlon, poliester i staklene niti koje se međusobno lepe smolom, a
potom upredaju. Koji će se materijal koristiti, zavisi od namene kanapa. Tako se, recimo, uže za skijanje na vodi pravi od
polipropilena, jer je ovaj materijal specifično lakši od vode, pa ne tone, a i ne mrsi se. Kudelja je naziv za vlakna dobijena od
konoplje. Od kudelje se pravi konopac, tkanine, odeća, i slično. Dugo vremena su konopljina vlakna bila sinonim za dobre i
jake konopce, i zato su u našem jeziku reči kanap, konopac i konac, nastale od reči konoplja. Vojvođanska kudelja je u prvoj
polovini 20. veka diktirala cenu na berzama u Engleskoj i Italiji, jer je bila jedna od najkvalitetnijih na svetu.